Početna stranicaVisoka učilištaKorisničke stranice
Orofacijalna genetika
Kratica: 611IOROFOpterećenje: 15(P) + 0(S) + 0(L) + 0(PRK) + 0(KL) + 0(PKL) + 0(A) + 0(TJ)
Nositelji: prof. dr. sc. Domagoj Glavina
Izvođači:
Opis predmeta: Orofacijalna genetika je klinička stomatološka disciplina koja se bavi proučavanjem normalnih i patoloških varijacija dentalnih i orofacijalnih struktura u čovjeka. Velik broj kraniofacijalnih malformacija i dentalnih abnormalnosti genetski su uvjetovani. U kraniofacijalnoj ragiji manifestiraju se sve kromosomske abnormalnosti i 50% svih poligeno uvjetovanih bolesti. Prema katalogu genetskih bolesti V. McKusicka (1986), od ukupno oko 4000 genetskih poremećaja koji prate mendelske principe nasljeđivanja, oko 25% ili oko 1000 njih manifestira se na kraniofacijalnim strukturama. Preko 50% svih malformacija koje se mogu zapaziti u čovjeka lokalizirano je u kraniofacijalnoj regiji. Znanje iz orofacijalne genetike nužno je za evaluaciju, dijagnosticiranje i liječenje pacijenata s genetskim poremećajem. Doktor dentalne medicine je prvi u prilici da zapaža, prepoznaje i dijagnosticira niz genetskih poremećaja orofacijalnih struktura i da ih objektivno evaluira nizom tehnika koje mu stoje na raspolaganju. Znanje iz orofacijalne genetike nužno je ne samo za dijagnosticiranje i liječenje, nego i za prevenciju genetskih poremećaja.
Zadatak nastave iz orofacijalne genetike je pružiti znanja o najzastupljenijim genetskim abnormalnostima zuba i orofacijalnih struktura, o metodama evaluacije osoba s genetskim poremećajima, o genetskim poremećajima i mogućnostima za preventivno djelovanje kroz genetsko savjetovanje. Kraniofacijalne abnormalnosti zahtjevaju često interdisciplinarni pristup pa će stomatolog sudjelovati u timu za dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitaciju takvih osoba. Zbog toga stomatolog mora posjedovati odgovarajuće znanje iz orofacijalne genetike, odnosno dobro znati principe i osobitosti nasljeđivanja genetskih poremećaja, njihovu kliničku sliku, način uzimanja obiteljske povijesti, uključujući i izradbu heredograma. Znanje iz orofacijalne genetike treba stomatologu omogućiti: a) provedbu potpune skrbi o pacijentu, uključujući dijagnostiku, liječenje i prognozu, ili pak ispravnu procjenu stanja i upućivanja u odgovarajuću ustanovu; b) procjenu uloge nasljeđa u poremećaju dentalnih i orofacijalnih struktura i izradbu cjelovitog plana liječenja; c) razvijanje želje za usavršavanjem znanja i sposobnosti iz orofacijalne genetike i sposobnosti iz orofacijalne genetike.
Jezici na kojima se održava nastava: - - -
Obavezna literatura:
1. Škrinjarić I: Orofacijalna genetika. Zagreb: Školska knjiga, 2006.
2. Škrinjarić I: Orofacijalna genetika - repetitorij, Zagreb, 2004.
3. Gorlin RJ, Cohen MM Jr, Hennekam RCM: Syndromes of the head and neck. Oxford: Oxford University Press, 2001.
Preporučena literatura: - - -
Legenda
P - Predavanja
S - Seminar
L - Laboratorijske vježbe
PRK - Pretkliničke vježbe
KL - Kliničke vježbe
PKL - Posebne kliničke vježbe
A - Auditorne vježbe
TJ - Vježbe tjelesnog odgoja
* - Predmet se ne polaže
Srce - Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu