Sadržaj predmeta

Harmonija B1

Šifra:

91564

Visoko učilište:

Muzička akademija

ECTS bodovi:

6.0

Opterećenje:

60(P)

Izvođači:

izv. prof. art. Tomislav Oliver, mag. mus. (P)

doc. art. Tibor Szirovicza (P)

Opis predmeta:

Dijatonika: kvintakordi, sekstakordi, kvartsekstakordi, dur, mol, septakordi, mol-dur, nonakordi. Harmonijske sekvence. Dijatonske modulacije. Kromatika: sekundarne dominante i subdominante. Kromatske modulacije. Napuljski sekstakord. Modulacije pomoću napuljskog sekstakorda. Alterirani akordi u užem smislu, odnosno pravi alterirani akordi i pojam enharmonije. Neakordijski tonovi, općenito, u svrhu harmonijske analize.

Obavezna literatura:

1. Devčić, N. (1975) Harmonija. Zagreb: Školska knjiga. Lhotka, F. (1966) Harmonija (Osnovi homofonog sloga). Zagreb: Muzička naklada.

Preporučena literatura:

2. Andrews, H. K. (1950) The Oxford Harmony. Volume Two. London; New York; Toronto: Oxford University Press. Boulanger, N.; Vidal, P. (1978) Harmonija na klaviru. Beograd: Univerzitet umetnosti u Beogradu. Dachs, M. i Schoner, P. (1972) Harmonielehre. Erster Teil. Munchen: Kosel. Dachs, M. i Schoner, P. (1951) Harmonielehre. Zweiter Teil. Munchen: Kosel. Denny, J. (1973) The Oxford School Harmony Course. Book One. London; New York; Toronto: Oxford Universiy Press. Denny, J. (1972) The Oxford School Harmony Course. Book Two. London: Oxford University Press. Hindemith, P. (1983) Tehnika tonskog sloga. Beograd: Univerzitet umetnosti. Hindemith, P. (1937) Unterweisung im Tonsatz I. Theoretischer Teil. Mainz: Schott. Koechlin, Ch. (1928) Traite de lharmonie. Volume I. Paris: Eschig. Koechlin, Ch. (1930) Traite de lharmonie. Volume II. Paris: Eschig. Koechlin, Ch. (1928) Traite de lharmonie. Volume III. Paris: Eschig. Kostka, S.; Payne, D. (1989) Tonal Harmony. With an Introduction to Twentieth- Century Music. New York etc.: McGraw-Hill. Magdalenić, M. (1968) Osnove tonskog sloga. I.dio. Zagreb: Školska knjiga. Magdalenić, M. (1969) Osnove tonskog sloga. II.dio. Zagreb: Školska knjiga. Motte, D. de la (1980) Harmonielehre. München: Deutscher Taschenbuchverlag. Piston, W. (1970) Harmony. London: Victor Gollancz. Rameau, J-Ph. (1971) Treatise on Harmony (prijevod na engleski: Philip Gosset) New York: Dover. Rameau, J-Ph. (1772) Traite de lharmonie reduite a ces principes naturels. Paris: Jean-Baptiste-Christophe Ballard (reprint). Schonberg, A. (1986) Harmonielehre. Wien: Universal. Tajčević, M. (1966) Zadaci iz nauke o harmoniji. Za muzičke škole i akademije. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Ulehla L. (1966) Contemporary Harmony. New York: The Free Press, London: Collier-Macmillan.

Ishodi učenja:

1. Znat će harmonizirati svaku zadanu melodiju (folklornu, dječju pjesmu i sl.).

2. Znat će zadanu melodiju (pjesmu) prirediti za četveroglasni, troglasni i dovoglasni zbor pjevački zbor: dječji ženski, muški mješoviti.

3. Moći će na klaviru harmonizirati (pratiti) pjesme koje se pjevaju u školi.

4. Moći će na klaviru pratiti dječje pjevanje didaktičkih primjera.

5. Moći će, već prema stupnju vlastite skladateljske nadarenosti, harmonijski uobličiti svoje glazbene zamisli.

6. Poznavat će teorijski sve vrste akorda i mogućnosti njihovog međusobnog povezivanja.

7. Studenti će znati harmonijski analizirati svaku skladbu - vokalnu i instrumentalnu - kojoj je takva analiza primjerena.

Legenda

P - Predavanje